Upoznajte omiljenu fitnes instruktorku poznatih ličnosti čija će vas životna priča inspirisati

Fitnes instruktorku Maju Dimitrijević več dugo pratimo na Instagramu, gde nas redovno inspiriše da budemo fizički aktivni i da se hranimo zdravo. Njen zanimljiv životni put može biti sjajna životna motivacija svim ženama koje se ne plaše da sanjaju velike snove. Maja je 10 godina trenirala karate i bila prvakinja Jugoslavije, završila je Ekonomski fakultet i danas se, osim fitnesom, bavi i profesijom za koju se školovala i obavlja veoma odgovornu funkciju u Narodnoj skupštini. Osim toga, posvećena je supruga i majka. U iskrenom intervjuu objasnila nam je kako uspeva da pomiri, dve potpuno različite profesije, a dala je i vrlo praktične savete za sve koji žele da žive zdravim životom.

1md 14819

Foto: Petar Đorđević za Cosmopolitan

Već godinama unazad radite kao trener, ali je vaš sportski život počeo mnogo ranije. Zbog čega je baš karate bio vaš prvi izbor?
– Nikad nisam bila devojčica koja je sebe zamišljala kao balerinu ili manekenku. Nezamislivo je bilo da mi mama obuče haljinicu, stavi mašnicu na kosu i da ona na meni opstane duže od 5 minuta. Ta količina energije koju nosim u sebi od malih nogu verovatno je uticala i na to šta ću trenirati. Strast prema sportu nasledila sam od svog oca, ali zanimljivo je da je na mene u tom uzrastu presudan uticaj imala jedna televizijska serija u kojoj je glavna junakinja upisala karate kako bi se suprotstavila dečku iz komšiluka koji ju je stalno zadirkivao. Ta želja da mogu uvek da zaštitim sebe i bezrezervna roditeljska podrška dovela je do toga da je karate obeležio deo mog života, bila sam karate reprezentativka Srbije ali ono što je najvažnije, jeste da je taj sport u značajnoj meri uticao na formiranje moje ličnosti.
Na koje ste svoje uspehe u tom sportu najponosniji?
– Počela sam da treniram sa 11 godina, a takmičila sam se od 13. do svoje 21. godine. Na prvom takmičenju, Prvenstvu Beograda, osvojila sam zlatnu medalju. Te godine bila sam treća na prvenstvu države, a već sledeće godine prvak države. Bila sam član reprezentacije Srbije i uvek sam bila u samom vrhu. Sa ove vremenske distance, ubeđena sam da je karate u velikoj meri uticao na formiranje moje ličnosti. Ja se uvek borim i mnogim životnim situacijama pristupala sam kao da je reč o još jednom meču u kome moram da pobedim. To smatram najvećim uspehom koji mi je donelo bavljenje sportom i to se sada trudim da prenesem na svog sina. Luka se takmiči u skoku u dalj, ponekad i u drugim atletskim disciplinama. Jako je talentovan i posvećen atletici. Dok se on takmiči, sve ostalo staje u mom životu, jer te trenutke ne propuštam ni za šta na svetu. Kao majka sam izuzetno ponosna kad ga vidim da se nakon mnogo truda i odricanja penje na pobedničko postolje. U tim trenucima mojoj sreci nema kraja.
Da li vam je bilo teško kada ste zbog trudnoće i rođenja deteta napustili karate?
– Trudnoća me nije iznenadila, već sam to jako želela i bila presrećna kad sam zatrudnela. Istina je da su mi nedostajala takmičenja, pripreme i sve ono što obeležava život profesionalnog sportiste ali život mi je doneo veliku radost, postala sam majka.

2md 14819

Zbog čega se nakon porođaja niste vratili karateu već ste počeli da vežbate u teretani?
– Kada sam rodila Luku bila sam na drugoj godini Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Znala sam da ako želim da diplomiram, moram da uložim mnogo više truda i da se bolje organizujem nego kad sam bila devojka. Nije bilo moguće uskladiti porodicu, fakultet i profesionalni sport. U karateu sam sebe mogla da zamislim samo među najboljima, a to zahteva velika odricanja i mnogo sati treninga. To je bilo nemoguće uklopiti dok je Luka bio mali. Odlučila sam da karate zamenim teretanom, odnosno fitnesom, i u tome sam pronašla novu ljubav.
Kada ste poželeli da svoje znanje iz fitnesa prenesete drugima, odnosno da postanete trener?
– Volim da radim s ljudima, tako da sam ja tu želju imala od starta, ali sam u toj nameri uspela tek kada je moj sin postao prilično samostalan oko škole i kada je i sam ušao za svoje godine u profesionalni sport. Ja sam dobila dosta slobodnog vremena da nakon posla u kancelariji počnem da držim treninge popodne i uveče.
Da li su neki elementi iz karatea ili drugih borilačkih veština sastavni deo vaših treninga?
– Da, tako treniram mnoge moje klijente. Imam rukavice i fokusere, pa ih učim osnovnim potezima. Udarce kombinujem s fitnes važbama, to je možda i omiljeni deo treninga svih koji su imali prilike da probaju. Takav način treninga brže podiže adrenalin i svi kažu da ih oslobađa od stresa. Meni je važno što vidim da su prezadovoljni i motivisani da vežbaju.
Kako motivišete svoje klijente da budu istrajni u odluci da treniraju? Mnogi od njih kažu da ste uspeli da im uvučete sport pod kožu.
– Svaki moj vežbač je priča za sebe, nemam recept i ne pristupam svima isto. Međutim svi oni ističu da na treninzima vlada dobra energija. Trudim se da program vežbanja bude raznovrsan i zanimljiv. Svima u startu objasnim da nam je u radu prioritet funkcija tela i zdravlje, promene u fizičkom izgledu dolaze same po sebi ako su disciplinovani.
Iako najveći broj ljudi zna osnovna pravila zdravog života, malo njih ih se pridržava. Šta vam iskustvo govori, zašto je tako?
– Iskustvo mi kaže da se ljudi lakše nateraju na trening nego na disciplinu u ishrani. Morala bih da podelim ljude na tri grupe – one koji ne znaju pravila zdrave ishrane, one koji znaju i one koji misle da znaju, a ustvari ne znaju. Mnogo je razloga za nepoštovanje pravila, a ja ću reći nekoliko najčešćih sa kojima se susrećem u radu sa klijentima. Imam klijente koji jednostavno nemaju dovoljno volje i želje da regulišu ishranu, možda su na treninzima sjajni ali su bar iskreni i kažu mi da svaki dan jedu ono što znaju da ne bi smeli ako žele rezultate na svom telu. Meni lično najteže je s ljudima koji lažu sebe, pa onda i mene, da jedu zdravo ali da ne mršave. Ogledalo je najbolji sudija, i tu nema dileme, jasno je da nisu iskreni. Ja ih nekada pustim da me slažu, nekada ih iskritikujem, ali nema promene dok osoba sama to ne odluči. Smatram da je moje da ih motivišem, podržim i treniram, ali ne i da ih maltretiram.

4md 14819

Da li je istina da je za fit liniju važnije šta ćemo jesti nego koliko ćemo vežbati?
– Vrhunski rezultati u bilo kom sportu nemogući su bez kombinovanja treninga i ishrane. Svojim vežbacima stalno objašnjavam da kontinuirano vežbanje drastično utiče na vaše zdravlje i poboljsava stanje u vašem organizmu. To se čak odražava i na vaše psihičko stanje, raspoloženje, mogućnost da se lakše nosite sa svim izazovima u životu. Oni koji pored treninga odluče da koriguju i ishranu, posle nekog vremena ni sami ne mogu da veruju kakve to rezultate daje.
Na čemu se bazira vaša ishrana? Jeste li disciplinovani i u kojim situacijama dozvoljavate sebi da zgrešite?
– Moja ishrana se bazira u najkraćem na ugljenim hidratima (ovsene pahuljice, palenta, tonus hleb, pirinač, batat, integralna testenina), proteinima (jaje, meso pileće i ćurece, riba, mladi sir i mocarela), mastima (maslinovo i bundevino ulje, orašasti plodovi, puteri od orašastih plodova), povrću, voću i puno salate, limunadi, zelenom čaju, vodi, a kafu (bez šećera i mleka) malo je reći da obožavam. Kad sam na odmoru, na primer u Italiji, sigurno neću propustiti picu i njihov sladoled. Ukoliko redovno trenirate i zdravo se hranite, nije smak sveta da ponekad pojedete nešto slatko ili popijete koju cašu alkohola.
Da li svoje klijente motivišete i da se zdravo hrane i šta im savetujete?
– Zdrava ishrana me zanima, volim da čitam i istražujem tu temu. Ne pišem planove ishrane, jer se nisam školovala za to, ali se trudim da motivišem ljude s kojima radim, da im prenesem sve ono što ja znam iz te oblasti. Sa svima sam razvila prijateljski odnos, pa mi redovno šalju slike svojih obroka ili me obaveste kad zgreše u ishrani. Radujem se njihovim uspesima i promenama koje žele da postignu i na kojima zajedno radimo. Ja često i na svom Instagram profilu podelim ono što jedem. Kažu mi ljudi da im na taj način dam ideju šta bi mogli da jedu, da ih to motiviše.
Među vašim klijentima je i mnogo poznatih ličnosti, kakva iskustva nosite iz rada s njima?
– Svi su oni jako zanimljivi, svako na svoj način, pa mi rad s njima pričinjava veliko zadovoljstvo. Osim što su u svojim profesijama izuzetno uspešni, tu svoju želju za uspehom prenose i na trening. U startu uspostavimo odnos međusobnog poverenja, a onda me slušaju i dozvoljavaju mi da ih dovedem do željenog cilja.
Malo je poznato da ste po profesiji diplomirani ekonomista i da obavljate veoma odgovornu funkciju u Narodnoj skupštini. Kako izgleda vaš dan?
– Naizgled dve nespojive profesije, samostalni savetnik u Odeljenju za ekonomsko finansijska pitanja i personalni trener. Moj posao u kancelariji počinje u 7.30 i traje do 15.30h. Teretana u kojoj držim treninge u neposrednoj je blizini moje kancelarije, tamo sam od 16h do 21h. Moj suprug je ginekolog, pa često ima i zahtevnije radno vreme od mene. U večernjim terminima smo svi na okupu, do tada i naš sin završi sve obaveze oko škole i treninga, pa se trudimo da to vreme i vikende provodimo što kvalitetnije. Porodica je glavni oslonac i podrška šta god da radite u životu.
Kakve su vam ambicije? Gde sebe u budućnosti vidite kao ekonomistu, a gde kao trenera?
– Za sada mi prija ovaj tempo. Volim da sam okružena ljudima i da sam ceo dan u pokretu. Znajući sebe uvek ću se truditi da nešto unapredim u svom radu. Trenutno tragam za načinom kako da otvorim mesto za još novih vežbača koji žele da treniraju sa mnom. Što se planova za budućnost tiče ostaviću da malo i život uplete svoje prste, pa da vidimo da li će jedna od ove dve profesije prevagnuti ili ću, kao do sad, naći način da pomirim ekonomistu i trenera u sebi.

5md 14819

Foto: Privatna arhiva

Podeli

Scroll to Top