Katarina Sharon: Roditeljstvo u ranim dvadesetim bilo je najbolja odluka u mom životu

Ona je fotografkinja, influenserka, svojevrsna promoterka zdravog života i veganske ishrane, srećna supruga i ponosna mama… Katarinu Sharon upoznali smo najpre kroz wedding i modne fotografije prepoznatljive estetike, koje sa suprugom Danilom Vasićem kreira već godinama unazad, a zatim i kao YouTuberku i influenserku koja sa svojim pratiocima deli veganske recepte, ali i stavove o svim važnim životnim segmentima. Oni koji prate njen Instagram profil i YouTube kanal znaju da se Katarina i njen suprug bave fotografijom još od tinejdžerskih dana i da se danas ubrajaju u najbolje svetske wedding fotografe, čiji su se radovi više puta našli na stranicama prestižnih časopisa, poput Voguea. Oboje su vegani, život u Beogradu zamenili su za rodni Sombor, pasionirano se edukuju i rade na sebi, sina Jonu koji sada ima šest godina dobili su već u ranim 20-tim, a sledećeg meseca postaće roditelji još jednog dečaka. Iako je lista tema o kojima smo mogli da razgovaramo sa Katarinom zaista dugačka, ovog puta naš fokus bio je na njenoj trudnoći i roditeljstvu.

U oktobru ste pratiocima na Instagramu otkrili da ste ponovo u drugom stanju. Kada ste saznali da ćete po drugi put postati mama? Kako je izgledao taj trenutak?
– Danilo i ja smo planirali bebu, tako da smo već posle 2-3 nedelje u vidu dve linijice saznali da sam trudna. Odmah sam imala osećaj da se nešto dešava sa mojim telom i iskreno nije mi ni bio potreban test, uradila sam ga čisto kako bih potvrdila ono što već znam. Naravno da smo bili presrećni! Ovo je moja druga trudnoća, a s obzirom na to da smo svesni da sve više parova imaju poteškoća sa začećem, mogu samo da kažem da smo bili preplavljeni osećajem zahvalnosti u tom trenutku.
Kako protiče vaša druga trudnoća? Jeste li se susretali sa jutarnjim mučninama na početku i drugim uobičajenim izazovima?
– Ja se osećam toliko dobro, da do sada nisam ni imala osećaj da sam trudna. Nedavno sam ušla u osmi mesec trudnoće i tek sada počinjem da osećam umor u toku dana i potrebu da malo više odmaram. Od početka trudnoće redovno radim i putujem i zaista nisam imala nikakve poteškoće. U prvoj trudnoći uopšte nisam imala mučnine, a u ovoj ih je bilo samo jedan kratki period pred kraj prvog trimestra, kada sam osećala vrlo blage mučnine.

Da li ste nešto promenili u svakodnevnoj rutini tokom drugog stanja?
– Trudnoću kod nas drugačije nazivaju drugo stanje, ali ja se zaista ne osećam kao da sam u bilo kakvom drugom stanju. Zatrudnela sam krajem juna, u jeku naše radne sezone koja podrazumeva putovanja do kraja oktobra. Svakog meseca smo minimum dva puta avionom putovali na neku destinaciju. Ta putovanja podrazumevaju veoma gust i naporan raspored, a na dan fotografisanja sam na nogama bila i po 14 sati. Tako da se zaista može reći da jesam veoma aktivna trudnica. Ništa nisam menjala u svojoj rutini, osim što sam prestala da treniram, jer sam osetila da bi to na sve bio totalni overkill.
Koliko se vaša druga trudnoća razlikuje od prve?
– U suštini obe moje trudnoće veoma su slične – bez ikakvih tegoba. A bebe su, kako ja volim da kažem zen bebe – veoma mirne i strpljive. U prvoj trudnoći sam takođe aktivno radila do kraja osmog meseca. Tako će izgleda biti slučaj i ovaj put! Zaista mi prija rad… Tako je to kada radiš posao koji voliš!

Katarina sa sinom Jonom

Na koji način svog sina Jonu pripremate za dolazak novog člana porodice? Koliko je on uzbuđen što će dobiti brata?
– Još od kada je propričao Jona izražava želju da dobije brata ili sestru! Mi smo zbog posla malo prolongirali to, jer smo čekali pravi trenutak. A onda se desila pandemija i ceo svet je stao. Tada smo shvatili da nema čekanja tog nekog savršenog vremena, to zapravo ne postoji. Savršeno vreme je sada!
Od dana kada smo Joni rekli radosne vesti on sa nestrpljenjem čeka brata, svakoga dana mu šalje poljupce tako što mene ljubi duplo – jedan za mamu i jedan za bebu.
Za današnje standarde, vaš suprug i vi ste se prilično rano dobili prvo dete. Šta vam je roditeljstvo u ranim dvadesetin donelo, a za šta ste možda ostali uskraćeni?
– Da, prvo dete smo dobili sa 22 godine i slobodno mogu da kažem da je to bila najbolja odluka u našem životu. Oboje smo želeli da budemo mladi roditelji, kako bismo što duže vremena na ovom svetu proveli sa svojom decom. Roditeljstvo nas je podstaklo da u tim godinama krenemo aktivno da radimo na sebi, jer smo shvatili da smo mi sada učitelji i mentori jednom malom biću. Zbog dolaska Jone poželeli smo da učimo kako da budemo bolji i svesniji ljudi, kako bismo njemu bili dobar primer u životu. To nas je unapredilo u svakom smislu, i privatno i poslovno. Nikada nismo osetili da smo time što smo mladi postali roditelji sebi nešto uskratili, već baš suprotno – time smo dobili mnogo više od onoga što smo očekivali!
Oni koji vas prate na Instagramu i YouTubeu znaju da ne podležete trendovima i da imate vrlo jasne stavove po pitanju ishrane, mode, novca… Da li po istom principu pristupate i kad je reč o vaspitanju i šta vam je najbitnije da vaš sin (uskoro sinovi) ponese iz kuće?
– Kako stalno težim da se unapredim u svakoj sferi svog života, tako je i sa roditeljstvom… Volim da se edukujem i čitam knjige o ovoj temi, ali se pre svega vodim intuicijom.
Na jednoj ceremoniji venčanja jedan sveštenik je rekao nešto što će zauvek ostati urezano u meni, i to je nešto čime se vodim u životu. To je otprilike glasilo ovako: Roditelji, najvažnije je da se vi pre svega poštujete i volite. Da negujete svoj brak i da svaki dan pokazujete to svome detetu. Dete koji vidi da se mama i tata vole, kad poraste biće srećan čovek… A sve drugo će samo doći! Želim da moja deca iz kuće izađu sa osećajem zdravog samopouzdanja, da znaju da je dom u kom su odrasli njihovo sigurno i srećno mesto, i da smo mi uvek tu za njih.

Katarina sa suprugom Danilom

Jeste li svesni nekih svojih grešaka koje ste pravili sa Jonom, a koje ne želite da ponovite sa drugim sinom?
– U jedno sam ubeđena – ne postoji savršen roditelj. Čak iako mislimo da sve radimo ispravno i da ne grešimo, sigurno sam da će naša deca jednoga dana imati nešto da nam zamere. I to je sasvim u redu! Ali generalno sve što je moglo da bude greška prepoznali smo i promenili vrlo brzo, pa mislim da zbog toga nema neke konkretne stvari koju bih zamerila sebi…
Da li ste već počeli da razmišljate o tome na koji način ćete se poroditi?
– Moj najveći fokus trenutno je na ovome. Prvi porođaj prošao je tako što sam posle nekoliko sati na porođajnom stolu od ginekologa dobila informaciju da ipak treba da se porodim carskim rezom. Ova rečenica me je presekla i izazvala veliki strah u meni. Samo nisam želela carski rez i plakala sam od straha dok su me odvodili u salu.
Operacija je prošla uspešno, u spinalnoj anesteziji. Trebale su da prođu godine da realno sagledam celu tu situaciju i da shvatim kako je došlo do toga da se ipak porodim carskim rezom. Zaključila sam da se nisam dovoljno edukovala o samom porođaju i da sam se samo prepustila medicinskom osoblju da sve odluče za mene. Mislila sam da tako treba! Iako sam se porodila u privatnom porodilištu, gde nisam doživela nikakvu vrstu neprijatnosti, to nije bio porođaj kakav sam želela.
Ovaj put se pripremam za porođaj još od onoga dana kada sam saznala da sam trudna. Shvatila sam da želim potpuno prirodan porođaj, bez medikamenata, kako bih kroz svaku fazu prošla svesno. Želim da osetim sve, da spoznam snagu svog tela i da ja budem ta koja vodi svoj porođaj. Da, prirodan porođaj je moguć posle carskog reza! Kada sam se prvi put porađala, zapravo nije bilo nikakve realne potrebe da završim na operaciji. Kada sam došla u porodilište bila sam otvorena tek dva prsta i lekari su me prikljucili na epidural i indukciju, zatim mi je probušen vodenjak i sve je to trajalo tek nekoliko sati. Tada nisam znala da postoji neko određeno vreme koliko lekari čekaju da se trudnica porodi. Zapravo sam previše rano došla u bolnicu i sat je krenuo da otkucava onog trenutka kada sam stigla. Zato je na moje telo vršena svaka moguća intervencija da se porođaj ubrza, iako ono još uvek nije bilo spremno za to. Možda bih se porodila dan kasnije bez svih tih medikamenata, ali naše bolnice i lekari nemaju toliko vremena. Ovaj put se spremam za drugačije iskustvo!

Planirate li da dojite bebu i kakav je vaš stav po tom pitanju?
– Moj stav je da svako treba da izabere ono što mu odgovara i ono što želi. Ja sam Jonu dojila sve do druge godine i to mi je ostalo u sećanju kao najlepše povezivanje sa detetom u tom periodu. Na kraju mislim da je mnogo teže bilo meni da prestanem sa dojenjem nego njemu. Ovaj put planiram isto!
Za kraj, da li je počelo vaše trudničko odsustvo ili ćete raditi do kraja trudnoće i kada planirate da se vratite poslu posle rođenja bebe? Koliko je dolazak novog člana porodice promenio vaše poslovne planove?
– Planiram da radim do kraja trudnoće, a i da se vrlo brzo posle porođaja vratim poslu. Trebalo bi da se porodim krajem marta, a već početkom maja imamo zakazano prvo putovanje. Hrabro nismo menjali poslovne planove iako nam stiže beba, pa već imamo isplanirano celo leto. Naš plan podrazumeva i angažovanje baka, koje su nam najveća pomoć i podrška…

Intervju: Ivana Nikolić
Foto: Privatna arhiva

Podeli

Scroll to Top