Sa hrvatskom influenserkom Meri Goldašić razgovarali smo o životu u digitalnom dobu, smehu kao najboljoj terapiji i važnosti da uvek ostanemo dosledni sebi
U eri društvenih mreža u kojoj se svakodnevno takmičimo savršenim kadrovima i filtriranim pričama, hrvatska influenserka Meri Goldašić je pronašla svoj put, upravo kroz nesavršenost. Iako je njen sadržaj na Instagramu uglavnom zabavan i ispunjen humorom, iza njega stoje ozbiljan rad, iskrenost i autentičnost. Bez obzira na skoro 200.000 pratilaca, Meri nikada nije zaboravila da je iza tih brojeva osoba koja, baš kao i svi mi, ima i loše dane i neuspele pokušaje.
U razgovoru za INJournal, Meri je podelila kako je pronašla ravnotežu između digitalnog sveta i stvarnog života, kao i kako je humor postao njen najvažniji alat u održavanju samopouzdanja i veze sa svojim pratiocima.
INJournal: Možete li da se setite trenutka kada ste shvatili da želite da vaš život „na internetu“ bude više od hobija?
– Da, i to vrlo jasno. U početku sam se igrala s Instagramom, delila smešne crtice iz života, malo se šalila sama na svoj račun i nisam imala plan ni ambiciju da to preraste u nešto ozbiljno. A onda sam primetila da ljudi ne gledaju samo radi fore, nego da se vraćaju, komentarišu, pišu mi privatne poruke kako su se nasmejali ili našli utehu u mojim „glupostima“. To je bio onaj trenutak kad sam shvatila da to nije više samo hobi već prostor gde mogu stvarno da dotaknem ljude. I rekla sam sebi: „Meri, vreme je da prestaneš da se ponašaš kao gost u vlastitoj priči i počneš da je stvarno živiš.“
INJournal: Šta za Vas znači autentičnost i kako je održavate u svetu u kojem svi filtriraju stvarnost?
– Za mene autentičnost znači biti spremna da pokažeš i ono što većina skriva jer se, razumljivo i skroz opravdano, boje osude. Većina zato želi da pokaže najbolje slike, ja želim da pokažem i onu kad sam bez kafe, kosu nisam oprala tri dana, i kad mi šminka sklizne kao da sam istrčala maraton. Ne zato da bih šokirala, nego zato što znam da je to život i nisam perfekcionista, ne opterećujem se tako minornim stvarima niti im dopuštam da sa mnom upravljaju. Autentičnost održavam tako što odbijam da budem „copy-paste“. Možda neću uvek biti najsređenija, najfit ili najblistavija, ali ću uvek biti ja. A to, verujem, ljudi prepoznaju i cene.
Autentičnost održavam tako što odbijam da budem „copy-paste“. Možda neću uvek biti najsređenija, najfit ili najblistavija, ali ću uvek biti ja
INJournal: Koliko vam humor znači da ostanete autentični i bliski publici?
– Humor je moj glavni alat preživljavanja. Ako se ja ne nasmejem sama sebi, ko će? Humor mi omogućava da sa ljudima komuniciram bez maske, jer smeh spaja, a ne odvaja. I kroz humor se zapravo mnogo lakše približiš ljudima, jer oni osete da nisi iznad njih, da nisi „nedodirljiva“, nego da si tu, jedna od njih, koja isto ima loše dane, iste probleme, ali se trudi da na sve to gleda kroz smeh.
INJournal: Kako održavate mentalno zdravlje i samopouzdanje, posebno kada se pojave kritike ili osećaj iscrpljenosti?
– Iskreno, to je najteži deo ovog posla. Kad ti stigne kritika, a nisi za to raspoložena, zna da pogodi. Ali ja sam naučila, kritika više govori o osobi koja je šalje, nego o meni. Mentalno zdravlje čuvam tako što sebi dajem pravo na off. Ako sam umorna, ne glumim da nisam. Ako mi treba pauza, uzmem je. I što je najvažnije, imam ljude izvan interneta, one koji me poznaju bez filtera i followera. Oni me uvek podsete ko sam kad zaboravim.
INJournal: Kada vam je najteže da verujete u sebe, na koji način vraćate snagu – šta je vaš „pokretač“?
– Najteže mi je da verujem u sebe kad poredim svoj put sa tuđim. To je prokletstvo društvenih mreža, uvek ima neko lepši, uspešniji, sa većim brojem pratioca. Ali moj pokretač je podsetnik da sam ja jedina „ja“. Moj humor, moj pogled na svet, moje sitnice koje delim, niko drugi to ne može da uradi na isti način jer smo svi drugačiji. Snagu vraćam i kroz publiku, kad mi neko napiše da sam mu ulepšala dan, to je gorivo za još mesec dana rada.
Najteže mi je da verujem u sebe kad poredim svoj put sa tuđim. To je prokletstvo društvenih mreža, uvek ima neko lepši, uspešniji, sa većim brojem pratioca
INJournal: Kada biste mogli da pokrenete projekat iz snova, bez ograničenja, šta bi to bilo?
– Bila bi to kombinacija showa i zajednice. Zamislite projekat u kome ljudi stvarno pokazuju sebe, bez photoshopa, bez maski, bez glume. Gde može da se priča o stvarnim problemima, ali uvek sa dozom humora. I naravno, projekat bi uključivao druženja uživo, jer ništa ne može da zameni ljudski kontakt i iskren smeh. Ako bi usput bilo i nešto fino za pojesti, ne bih se bunila, nakon humora, hrana je ta koja uvek poveže ljude.
INJournal: I na kraju, šta biste voleli da ljudi zapamte o vama, van Instagrama i javnog života?
– Volela bih da me pamte kao osobu koja je uspela da ih nasmeje kad im je bilo teško. Ne samo kao influenserku zbog koje su nešto kupili, ne kao broj na ekranu, nego kao onu prijateljicu iz prikrajka koja se pojavi sa pravom šalom u pravom trenutku. Jer na kraju dana, slike i storyji nestaju, ali ono kako si nekome pomogao da se oseća bolje, to ostaje.
Intervju: Kristina Blagojević
Foto: Instagram (@merigoldasic)




